JUČER
Gimnazija Dobrinja svoj početak doživljava u najdramatičnijim trenucima historije BiH. U najvećem sarajevskom naselju Dobrinja , koje je u toku čitavog rata bilo u neprijateljskom okruženju , god. 1993. počinje s radom jedina sarajevska škola koja je nastala u ratu. Profesori i učenici gotovo svih sarajevskih srednjih škola , u improviziranim podrumskim prostorijama, na potpuno neprimjerenim lokacijama , radom i učenjem potvrđuju svoje pravo na život ali i opstanak na ovim prostorima.
Škola u početku broji 330 učenika koji pohađaju nastavu općeg smjera. Sa jasnom sviješću o situaciji u kojoj su se našli , profesori najmlađe sarajevske škole ulažu svo svoje pedagoško i ljudsko iskustvo kako bi ostvarili kontinuitet rada ali i života. Bez ijednog dana prekida , u najtežim uslovima što ih jedna generacija može imati , odvija se nastava što se doživljava kao čudo ali i patriotski čin.
Rad i učenje , u okolnostima mraka i mržnje , shvaćeni su kao civilizacijske obaveze svih onih koji su odlučili da se odupru zlu i destrukciji. Sa osjećajem da se čini nešto veliko , da se rađa sjika jai sti se radja život , teško i mukotrpno , dočekani su i prvi dani slobode , počelo je Danas u razvoju ove , vec renomirane , sarajevske srednje škole.
Danas, u razvoju Gimnazije , predstavlja jednu novu etapu u njenom sazrijevanju. Svo sazdano od onog Jučer i okrenuto onom Sutra , to Danas znači borbu za punu afirmaciju škole u potpuno novim okolnostima mira i prosperiteta. U neznatno poboljšanim uslovima rada , Gimnazija Dobrinja u školskoj 2002/03. , kad slavi svoju prvu značajniju godišnjicu , broji 727 učenika , 23 odjeljenja , 42 profesora i 17 clanova ostalog osoblja.To je škola čiji su učenici učesnici Matematičke olimpijade u Argentini , učesnici i dobitnici medalja i priznanja na mnogim kantonalnim i republičkim takmičenjima ; budući novinari , ekolozi , talentirani glumci , pjevači , sportisti.
Gimnazija Dobrinja Danas jeste škola sa punom sviješću o onom što je postigla , i kako je to postigla. To je škola koja će se , svjesna svih svojih mogućnosti , izboriti za svoje Sutra.
A Sutra to je nova zgrada Gimnazije u kojoj ce učenici i profesori imati optimalne uslove za rad u nastavi i vannastavnim aktivnostima , škola koja ce širom otvoriti vrata učenicima sa ovih prostora , pa i šire.To će , zasigurno , biti škola koja će imati svoje mjesto u historiji ovog grada jer je rođena u mraku i haosu , živjela je kad je živjeti bilo najteže i ostala da svjedoči o nesalomivoj snazi ljudskog duha i volje.
Prvi cas u novoosnovanoj , Opcoj gimnaziji na Dobrinji , odrzan je 25.01.1993. godine , cas historije , koji je vodio profesor Smajo Halilovic , bio je simbolicki nagovjestaj radjanja jedne skole koja je na Dobrinji nastala iz nuzde , u teskim ratnim okolnostima , a opstala zahvaljujuci trudu i volji njenog kolektiva i svih stanovnika Dobrinje.Elaborat o ekonomskoj opravdanosti , ali i neophodnosti jedne takve ustanove u ovom naselju , uradjen je jos ranije , 26.08.1992.godine. Nastavni centar na Dobrinji formiralo je Ratno predsjednistvo Opcine Novi Grad , a na prijedlog prvog direktora Centra i clana Koordinacionog odbora , Vesnic Smaila. Naredbom komandanta OS BiH Dobrinja , Ismeta Hadzica , Nastavnom centru dodijeljene su prostorije „Kluba igara“ , dakle onaj isti prostor u kojem se i danas nalazi Gimnazija Dobrinja.Utociste u ovom Centru nasla su djeca gotovo svih sarajevskih srednjih skola koja , zbog ratnih dejstava nisu mogla pohadjati svoje maticne skole.
Sarajevsko „Oslobodjenje“ , u clanku pod nazivom „Radost i mir“, od 08.06.1993.godine,izrazava slicno zadovoljstvo informirajuci svoje citaoce o svim okolnostima koje su doprinijele da u ovom naselju nikne skola.U clanku se posebno istice cinjenica o neophodnosti ovakve ustanove u najmnogoljudnijem sarajevskom naselju. Gimnazija Dobrinja pocela je sa radom onda kada su sve drule stale.Nastava je organizirana na ralicitim mjestima po prostranom dobrinjskom naselju: Dobrinja I , II , III , Naselje C-IV i C-V , podrumi , stubista , stanovi , postaju improvizovane ucionice u kojima uslovi vise nisu bili bitni . Bitno je bilo nesto sto je iznad toga, ono pomalo metafizicko koje ce doprinijeti da se primi i prihvati sve ono sto zivot nosi , da se afirmira ljudska snaga i dostojanstvo. Fotografije koje slijede zorno govore o uslovima pod kojima je trebalo zapoceti rad.Svaki komentarovih fotografija bio bi suvisan .
Prosvjetni radnici iz 28 gradskih skola , njih 126 , sa krajnjom ozbiljnoscu prihvataju svoje obaveze . Rasporedjeni po razlicitim punktovima oni cine sve kako ucenici nebi osjetili tezinu vremena u kojem su zivjeli.Drzali su casove na kojim se izvodila „ocigledna“ nastava bez ijednog ucila. Time su afirmirali samu osnovu pedagoskog rada koji je , u nenormalnim uslovima , dobijao novu , visu dimenziju.Sistem nastavnih listica koji se koristio u okolnostima neposredne ratne opasnosti , pokazao se izuzetno korisnim . Nastavni listici sadrzavali su osnovne podatke o nastavnoj jedinici , udzbenicima , autorima . Postavljena pitanja upucivala su na razmisljanja o najvaznijim problemima iz odredjenih oblasti . Ucenici su tako mogli ostvariti kontinuitet u radu i onda kad nisu mogli pohadjati nastavu . za „dobrinjski“ model nastavnih listica saznalo se i u drugim sredinama gdje su uslovi rada bili slicni. Posebno je bio primjenjiv u opkoljenom Gorazdu , ali i drugim mjestima gdje je , na taj nacin , spaseno mnogo skolskih godina . Jos jedno veliko priznanje profesorima Gimnazije stiglo je od heroja odbrane Sarajeva , Nusreta Sisica – Dede. On je 05.08.199,. godine u skolski „Ljetopis“ napisao sljedecu poruku : „Ja kao Borac , a prije svega stanovnik Dobrinje , smatram da je od veoma velikog znacaja otvaranje gimnazije u ovom naselju kojoj dajem punu podrku u smislu buducnosti ovog naselja.Zelim uspjesan rad prosvjetnom osoblju i buducim ucenicima.“ Tih dana skolu je posjetio i gradonacelnik Sarajeva , Gospodin Muhamed Kresevljakovic. Gradonacelnik je dao punu podrsku svima koji su ucestvovali u nastanku jedne skole u gotovo nezamislivim uslovima rada.
Krajem decembra 1993. godine tisina u prostorijama skole. Redovna nastava je zavrsena. Nova godina na pragu a jos bezbroj obaveza za vrijedni kolektiv Gimnazije. Zavrsavaju se Dnevnici , Maticne knjige, vodi se racuna o svakom dokumentu. Sve ce jednog dana zatrebati , sve ce uci u historiju odbrane grada i svjedociti o burnom vremenu u kojem se nije samo umiralo, vec se i radalo i opredjeljivalo za zivot i rad.
Ko poznaje Dobrinju , zna da je to najvece sarajevsko naselje , sto se , poput poluotoka , cestom vezuje za grad te predstavlja , u neku ruku , njegov izdvojeni dio. Ta cesta bila je upravo meta agresorskog djelovanja pa su Dobrinjci , silom prilika, morali sami organizovati zivot u kojem je svako zavisio od svakoga i u kojem su ljudi , kao nikad , bili upucivani jedni na druge.
Gimnazija Dobrinja bila je , tih godina , centar duhovnog i intelektualnog zivota te se danas moze cesto cuti kako su Ratna bolnica i Gimnazija Dobrinja najveci pokloni sto ih je Dobrinja dobila u ratu.
DANAS
Gimazija Dobrinja svoje DANAS pocinje dozivljavati vec krajem 1995. godine. Bio je to pocetak neobicno poletnog vremena , koje ce dati rezultate na svim poljima zivota i rada ne samo u Gimnaziji vec i na podrucju citavog grada. Desetogodisnjica Gimnazije Dobrinja , u povodu cega se i pise ova Monografija , docekuje se s radoscu svih onih koji su je podizali i podrzavali , divili se njenom JUCER i vjerovali u njeno DANAS i njeno SUTRA.
Nastava u skolskoj 1994/95. godine pocinje 11.09.1994. godine. Ratna dejstva, koja su jos trajala, dozivljavala su se kao eho strasnog vihora, koji je netom prohujao ovom zemljom. Upis sto je obavljen u toku jula mjeseca pokazuje da ce skolu u ovoj skolskoj godini pohadati 242 ucenika rasporedena u dvanaest odjeljenja. Pocetak nove skolske godine obiljezio je i novi sastav Upravnog i Nadzornog odbora.
Godine 1996. izuzetno je znacajna za cjelokupni kolektiv Gimnazije. Te godine pocinje saradnja Gimnazije sa drugim skolama, koje su otvorile svoja vrata i pokazale veliki interes za sve oblike saradnje. Humanitarna organizacija „Sprofondo“ , u programu svog dugog djelovanja sirom svijeta , ima za cilj i gradenje mostova prijateljstva sa svim ljudimai ustanovama dobre volje.
Ljudi iz ove organizacije bili su incijatori saradnje Gimnazije Dobrinja sa skolom „G.Femmogni“ il Oligiate Comascou , u provinciji Como u Italiji. Prva posjeta ovom prijateljskom kolektivu desila se 28.01.1996.god. Mala ekipa od dva profesora i 3 najbolja ucenika IV razreda, svojom pojsetom Italiji , sirom otvaraju vrata saradnji ovih skola. Slijedeca posjeta ucenika Gimnazije Dobrinja Italiji desila se u okviru grupne posjete ucenika sarajevskih srednjih skola u periodu od 14. jula do 7. augusta 1996.godine. Stotina ucenika iz Sarajeva posjetila je svoje vrsnjake u Varerezeu, Regija Lombardija. Sarajevo se tako , preko mladih , pocelo otvarati i povezivati sa svijetom, sto je bio pouzdan znak normalizacije stanja u gradu ali i citavor zemlji.
U aprilu 1996.godine jos jedna „ekspedicija“ ucenika i profesora Gimnazije Dobrinja krece prema Parizu , „gradu svjetlosti“. Saranja sa skolom „Charles Peguy“ iz Pariza jedna je od najtrajnijih i najplodonosnijih koje je skola do ovog trenutka ostvarila. Gotovo svake goine , kada su to prilike dozvoljavale, ucenici jedne i druge skole , naizmjenicno, posjecivali su svoje vrsnjake u Parizu i Sarajevu.
Plodovi tih posjeta su trajna prijateljstva koja su , u ljudskom smislu, obogatila ucenike i jedne i druge skole.
