O Školi

Ovo je priča o jednoj školi koja je imala vrlo buran i po svemu osoben početak.

JUČER

Gimnazija Dobrinja svoj početak doživljava u najdramatičnijim trenucima historije Bosne i Hercegovine. U najvećem sarajevskom naselju Dobrinja, koje je tokom čitavog rata bilo u neprijateljskom okruženju, 1993. godine počinje s radom jedina sarajevska škola koja je nastala u ratu. Profesori i učenici gotovo svih sarajevskih srednjih škola, u improviziranim podrumskim prostorijama i na potpuno neprimjerenim lokacijama, radom i učenjem potvrdili su svoje pravo na život i opstanak na ovim prostorima.

Za direktora Gimnazije Dobrinja imenovan je Vesnić Smail. Konstituisanje škole završeno je 10. jula 1993. godine. Tog dana je Sabiha Miskin, koja je u tom periodu obavljala poslove sekretara škole, pješke, preko barikade, otišla u grad da naruči pečat Gimnazije Dobrinja. Pečatom je školi potvrđen njen legalitet a članovi prvog Nastavničkog vijeća mogli su nastaviti svoj rad.

Imena članova prvog Nastavničkog vijeća Gimnazije Dobrinja:

• Mukadesa Mašić, pedagog škole
• Nermina Mulović, profesorica Bosanskog jezika
• Vera Bijedić, profesorica Bosanskog jezika
• Zekija Šurković, profesorica Bosanskog jezika
• Nisveta Jamak, profesorica Matematike
• Momčilo Simić, profesor Matematike
• Sabina Duraković, profesorica Engleskog jezika
• Ljerka Ovčina, profesorica Engleskog jezika
• Nada Pepović, profesorica Latinskog jezika
• Hava Lančar, blagajnik
• Sabira Tufekčić, daktilograf
• Ramiz Nuhanović, domar
• Elvis Šalić, radnik na održavanju
• Muhamed Tahmaz, profesor Fizike
• Darinka Šobot, profesorica Ruskog jezika
• Radmila Malešić, koordinator škole za medicinu
• Suada Dervišbegović, profesorica Fizike
• Subhija Kamenica, profesorica Biologije
• Drago Mandić, profesor Odbrane i zaštite
• Azemina Bogdanović, profesorica Filozofije i sociologije
• Nevenka Belenj, profesorica Njemačkog jezika
• Amir Latić, profesor Likovne kulture
• Abdullah Gegić, profesor Hemije
• Vitomir Aralović, profesor Hemije
• Smajo Halilović, profesor Historije
• Elvira Ćosić, profesorica Geografije
• Sabina Karić, profesorica Informatike
• Mirsada Balić, profesorica Psihologije
• Fudo Ćeho, koordinator D-3A
• Behija Jakić, koordinator D-2A
• Tatjana Tešanović, koordinator PVPšC
• Muhamed Duranović, koordinator UTŠC
• Azra Baluković, koordinator Trgovačke škole
• Medžida Mulić, koordinator GGŠC
• Rade Soko, koordinator MTŠ
• Drago Lončar, koordinator EEŠ
• Amir Ajanović, koordinator ETš
• Gordana Kordić, koordinator Ekonomske škole
• Edina Knežević, koordinator Saobraćajne škole
• Senada Kulenović, koordinator Treće Gimnazije

Nastavni centar na Dobrinji formiralo je Ratno predsjedništvo Općine Novi Grad na prijedlog prvog direktora Vesnić Smaila. Naredbom komandanta OS BiH Dobrinja, Ismeta Hadžića, Centru su dodijeljene prostorije „Kluba igara“. U početku je škola brojala 330 učenika koji su pohađali nastavu općeg smjera. Nastava se organizovala na različitim punktovima: Dobrinja I, II, III, Naselje C-IV i C-V, gdje su podrumi, stubišta i stanovi postajali improvizovane učionice. Ukupno 126 prosvjetnih radnika iz 28 gradskih škola s krajnjom ozbiljnošću je prihvatilo svoje obaveze, držeći „očiglednu“ nastavu bez ijednog učila.

Posebno značajan bio je „dobrinjski model“ nastavnih listića koji je omogućio kontinuitet rada i u trenucima kada učenici fizički nisu mogli doći na nastavu. Ovaj sistem je sadržavao ključne podatke o jedinicama i literaturi, a njegova efikasnost dovela je do toga da se primjenjuje i u drugim opkoljenim sredinama, poput Goražda, čime je spašeno mnogo školskih godina.

DANAS

Kolektiv Gimnazije Dobrinja u školskoj 1995/1996. godini

Gimnazija Dobrinja svoje DANAS počinje doživljavati već krajem 1995. godine. Bio je to početak neobično poletnog vremena, koje će dati rezultate na svim poljima života i rada ne samo u Gimnaziji već i na području čitave Dobrinje. Treba reći i još nešto o Gimnaziji Dobrinja. Ova škola, pored obrazovanja pruža učenicima mogućnost da se iskažu izvan školskih aktivnosti. Gimnazija održava vrlo aktivnu saradnju sa školama širom Europe. To je započela u ratu i nastavlja i danas. Gotovo da ne postoji nijedna oblast u kojoj učenici Gimnazije nisu pokazali svoje znanje i svoj talenat.

Nastava u školskoj 1994/95. godine počinje 11. septembra 1994. godine. Ratni učinci, koji su još vidljivi, doživljavali su kao eho strasnog vihora, koji je netom prohujao ovom zemljom. Upis što je obavljen u toku jula mjeseca pokazuje da će školu u ovoj školskoj godini pohađati 242 učenika raspoređena u dvanaest odjeljenja. Početak nove školske godine obilježio je i novi sastav Upravnog i Nadzornog odbora.

Ljudi iz ove organizacije bili su inicijatori saradnje Gimnazije Dobrinja sa školom „G. Femmogni“ il Oligiate Comascou, u provinciji Como u Italiji. Prva posjeta ovom prijateljskom kolektivu desila se 28. januara 1996. godine. Mala ekipa od dva profesora i 3 najbolja učenika IV razreda, svojom posjetom Italiji, širom otvaraju vrata saradnji ovih škola. Sljedeća posjeta učenika Gimnazije Dobrinja Italiji desila se u okviru grupne posjete učenika sarajevskih srednjih škola u periodu od 14. jula do 7. avgusta 1996. godine. Stotina učenika iz Sarajeva posjetila je svoje vršnjake u Varerezeu, Regija Lombardija. Sarajevo se tako, preko mladih, počelo otvarati i povezivati sa svijetom, što je bio pouzdan znak normalizacije stanja u gradu ali i čitavoj zemlji.

U aprilu 1996. godine još jedna „ekspedicija“ učenika i profesora Gimnazije Dobrinja kreće prema Parizu, „gradu svjetlosti“. Saradnja sa školom „Charles Peguy“ iz Pariza jedna je od najtrajnijih i najplodonosnijih koje je škola do ovog trenutka ostvarila. Gotovo svake godine, kada su to prilike dozvoljavale, učenici jedne i druge škole, naizmjenično, posjećivali su svoje vršnjake u Parizu i Sarajevu.

Plodovi tih posjeta su trajna prijateljstva koja su, u ljudskom smislu, obogatila učenike i jedne i druge škole.

SUTRA

Svoje SUTRA Gimnazija Dobrinja vidi u novoj zgradi. 20. aprila 2007. godine, potpisuje se sporazum o izgradnji Gimnazije Dobrinja.

Konačno, nakon 17 godina rada na četiri lokacije u improviziranim prostorijama, Gimnazija Dobrinja se konačno seli u svoju vlastitu zgradu, koju dijeli s Petom gimnazijom, 1. novembra 2010. godine.

Školsko osoblje se raduje radu u novoj zgradi, u optimalnim uslovima

Za Dan grada Sarajeva, 6. aprila 2011. godine, održava se svečani čin otvorenja objekta Gimnazije Dobrinje i Pete gimnazije. Svečanom otvaranju prisustvovao je i ambasador Narodne Republike Kine u Bosni i Hercegovini, Wang Fuguo, čija je zemlja donirala školsku opremu.

Fotografije sa svečanog otvorenja objekta Gimnazije Dobrinje i Pete gimnazije
(6. april, 2011. godine)

Škola “na kraju grada” imala je sudbinu mnogih škola na periferiji, počesto zaboravljena, uglavnom neshvaćena, nerijetko se doživljavala kao “eksces”, kao “nedonošče” kojeg se treba što prije riješiti. To što je preživjela valjalo bi, prije svega, zahvaliti njenom rukovodstvu, nastavnom osoblju, žiteljima Dobrinje koji su školu doživljavali kao dar u vremenu kada se mnogo umiralo, a rađalo se malo i rijetko. Energija svih tih ljudi doprinijela je da škola opstane i da vedro gleda na budućnost koja joj se, već odavno, počela smiješiti.

Gimnazija Dobrinja izrasla je u respektabilnu ustanovu, koja može biti primjerom svim kolektivima koji se u svom radu susreću sa sličnim poteškoćama. Bila je ovo, zapravo, i priča u kojoj je život glavni junak a vrijeme saveznik u naporu da se opstane i ostane usprkos svemu.

RUKOVODSTVO ŠKOLE

AUTORI